2. Što znači kad kažemo da je Sunce u nekom zviježđu?

Kako se Zemlja okreće oko Sunca i za jedan obilazak potrebno joj je godina dana, tako se tijekom godine mijenja prividni položaj Sunca na nebu. Danju ne vidimo zvijezde zbog Sunčevog sjaja, ali kad bismo ih mogli vidjeti tada bismo vidjeli i Sunce među zvijezdama koje tvore određeno zviježđe. Zvijezde su međutim toliko daleke da njihovo kretanje uopće ne možemo primijetiti, već ih svake godine u isto doba vidimo na istom mjestu. Stoga su ljudi od davnina smatrali da su zvijezde nepomične na nebeskom svodu te su ih povezivali u zviježđa, vidjevši u njima neke likove. Na čitavom nebeskom svodu postoji ukupno 88 zviježđa od kojih s našeg položaja na sjevernoj Zemljinoj polutki, tijekom godine možemo vidjeti nekih 56. U svako godišnje doba noćnim nebom dominiraju uvijek ista određena zviježđa. No kako se Zemlja oko Sunca okreće uvijek u istoj ravnini, koja se zove ekliptika, nama izgleda kako se Sunce kreće uvijek u istom, uskom pojasu nebeskog svoda – ljeti visoko, a zimi nisko iznad horizonta. Na taj način možemo reći da Sunce, gledano sa Zemlje, svake godine redovito prividno prolazi kroz 13 zviježđa. Počevši od siječnja to su redom: Jarac, Vodenjak, Ribe, Ovan, Bik, Blizanci, Rak, Lav, Djevica, Vaga, Škorpion, Zmijonosac, Strijelac. Tako se nakon godine dana Sunce ponovo nalazi u zviježđu Jarca. Ovo je jednako gledano s bilo kojeg mjesta na Zemlji. Babilonski i grčki astrolozi u 5. stoljeću pr.K. podijelili su radi jednostavnosti ovaj pojas na 12 dijelova, izbacivši zviježđe Zmijonosca. Pošto osim Vage sva ostala zviježđa u ovom pojasu predstavljaju stvarna ili zamišljena bića, tako je on i dobio naziv zodijak ("životinjski pojas"). Zviježđima zodijaka također putuje i Mjesec, ali on povremeno može proći i kroz neko drugo zviježđe, npr. Kit.